Jučer sam sudjelovao na četvrtom sastanku Ekspertske grupe Vijeća Europe za tretman ovisnosti o online kockanju/klađenju i online igricama. Ova grupa priprema dokument s preporukama zemljama članicama Vijeća Europe o tome kako regulirati cijelu tu oblast, kako pomoći struci i stručnjacima, kockarima, svima koji se to tiče.
Nakon jučerašnjeg sastanka, jutros sam napisao još jednu preporuku u vezi s tim dokumentom.
Moj osvrt i prijedlog je ovdje:
Dragi kolege,
Bilo je zadovoljstvo vidjeti vas sve jučer na četvrtom sastanku naše grupe. Dokument koji smo razmatrali je, po mom mišljenju, odličan. Posebno čestitam Zsoltu na njegovoj pripremi. Također zahvaljujem i čestitam svima ostalima koji su sudjelovali u izradi ovog dokumenta.
Ima jedna tema o kojoj razmišljam. Radeći godinama s patološkim kockarima i njihovim obiteljima, zaključio sam da su “žrtve” patološkog kockanja, osim njih samih, najčešće supruge i djeca (supružnici), zatim članovi uže obitelji. Često kažem “kad bi sva šteta koju je napravio patološki kockar završila na njemu, to bi bilo jako dobro”. Ali, nažalost, nije tako. Glavne žrtve, barem u balkanskim zemljama (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, EYR Makedonija) su supružnici i djeca. Kad kažem “žrtve” mislim na one koji trpe posljedice kockanja svog supruga ili oca. Naravno, tu su i drugi članovi obitelji. Ponavljam, najčešće su to supruge. Tretman, kako ga ja radim, podrazumijeva vrlo značajan angažman uže obitelji. Zato mislim da bi, možda, trebalo pronaći način i mjesto, u okviru točke 3.2.2. Osnažujući roditelje i odgajatelje, spomenuti i te kategorije.